• Nem Talált Eredményt

SYMBOLAE EXEGETICAE AD PERSII SATIRAS

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2022

Ossza meg "SYMBOLAE EXEGETICAE AD PERSII SATIRAS"

Copied!
20
0
0

Teljes szövegt

(1)

ÉRTEKEZÉSEK

A N Y E L V - É S S Z É P T U D O M Á N Y O K K Ö R É B Ő L .

KIADJA A MAGYAR TUD. AKADÉMIA.

A Z I. O S Z T Á L Y R E N D E L E T É B Ő L

SZERKESZTI

S Z I N N Y E I J Ó Z S E F

OSZTÁLYTITKÁR.

XXIV. KÖTET 6. SZÁM.

SYMBOLAE EXEGETICAE AD PERSII SATIRAS

SCR1PSIT

G E Y Z A N É M E T H Y

SODALIS ORDINARIUS

Commentatio in consessu Academiae Litt. Hung, die 7. Mai ann. 1923. recitata.

P r e t i u m 3000 c o r .

B U D A P E S T . 1924.

(2)
(3)

SYMBOLAE EXEGETICAE AD PERSII SATIRAS

SCRIPS1T

G E Y Z A N É M E T H Y

SODALIS ORDINARIUS

ComTnentatio in consessu Academiae Litt. Hung, die 7. Mai ann. 1923. recitata.

B U D A P E S T I N I

S U M P T I B U S A C A D E M I A E L I T T E R A R U M H U N G A R I C A E MCMXXIV.

(4)
(5)

S y m b o l a e e x e g e t i c a e a d P e r s i i S a t i r a s .

A n n o 1903. edidi Satiras Persii a d n o t a t i o n i b u s exege«

ticis instructas.* N u n c c o m m e n t a r i u m illum a d d i t a m e n t i s q u i b u s d a m ditare a t q u e emendare velim.

I.

P r o l o g , vss. 2—3 :

N e c in bicipiti somniasse Parnaso Memini, ut repente sic poéta p r o d i r c m .

Scholiasta a d n o t a t : »Tangit a u t e m E n n i u m , q u i d i x i t se vidisse per s o m n i u m in Parnaso H o m e r u m sibi dicentetn, q u o d eius anima in s u o esset corpore.« Bahlen in e d i t i o n e altera E n n i i ( p . C X L V I I I . ) docet E n n i u m n o n d e Par«

naso, sed de Helicone hoc narrasse ; p r o Helicone igitur Persius p o s u i t Parnasum.

II.

Sat. I. vs. 1 :

O curas hominum, o q u a n t u m est in rebus inane.

Locis parallelis Lucretianis in e d i t i o n e mea allatis a d d e Lucr. V. 1415—1416: » E r g o hominum genus in cassum f r u s t r a q u e laborat S e m p e r et in curis consumit inanibus aevom.«

* A. Persii Flacci Satirae. Kdidit, a d n o t a t i o n i b u s exegeticis et cri- ticis instruxit. Budapestini, s u m p t i b u s A e a d e m i a e I.itterarum Hungaricae, MCM11I.

258 1*

(6)

III.

I. 5 - 8 :

N o n , si q u i d t u r b i d a Roma

Elevet, accedas examenve i m p r o b u m in ilia Castiges t . u t i n a , nec te quaesiveris extra.

N a m Romae est q u i s n o n ?

Ita locum e x h i b u i in editione mea. N u n c p r o examenve s c r i b e n d u m censeo ex amen que c u m codice Montepes«

s u l a n o 212. et cum V a t i c a n o l o c u m q u e ita i n t e r p r e t o r : »Si q u i d t u r b i d a R o m a elevet, tu n o n accedas, sed e x a m e n falsum emendes in t r u t i n a ilia.«

Vs. 8. cum c o d i c i b u s d e t e r i o r i b u s o m i t t e n d u m censeo est et i n t e r r o g a t i o n e m ita expleo ex vs. 7 : » N a m R o m a e q u i s n o n se quaerit extra, i. e. quis n o n captat p l a u s u m vulgi ?«

IV.

I. 8 3 - 8 4 :

N i l n e p u d e t capiti n o n posse pericula cano Pellere ?

In e d i t i o n e mea a d n o t a v i : »pellere, cum dativo«. Sed capiti fortasse a b l a t i v u s est, ut Karsten (in e p h e m e r i d e critica B a t a v o r u m , Museum, a n n . 1905. p. 291) m o n e t , q u i affert Catull. 68, 1 2 4 : »Suscitat a cano v u l t u r i u m capiti.«

V.

I. 92—95. f a u t o r q u i d a m p o e t a r u m N e r o n i a n a e aetatis affert n o n n u l l a novae p o e s e o s specimina, mollitia q u a d a m et curiosa v e r s u u m p a n g e n d o r u m arte i n s i g n i a :

Sed numeris decor est et iunctura addita crudis.

C l a u d e r e sic versum d i d i c i t : Berecyntius Attis, E t : qui caeruleum dirimebat Nerea delphin, Sic: costam longo subduximus Apennino.

Vs. 93. ad v e r b u m didicit s u p p l e n d u m est s u b i e c t u m : poeta novus. E a d e m ellipsis supra vss. 63—66:

Q u i s p o p u l i sermo est ? Q u i s enim, nisi carmina molli N u n c d e m u m n u m e r o fluere, ut per leve severos

259

(7)

S y m b o l a e exegeticae. 5

E f f u n d a t iunctura u n g u e s ? Seit tendere versum N o n secus, ac si o c u l o rubricam derigat uno.«

U b i ad seit s u p l e n d u m est s u b i e c t u m : poéta nostvae aetatis.

E o d e m versu (vs. 93.) claudere versum r e f e r e n d u m est ad clausulas h e x a m e t r o r u m , i. e. vs. 93. ad Bercyntius Attis et vs. 94. ad Nerea delphin. F a u t o r scilicet p o e s e o s n o v a e a Persio l u d i b r i i causa i n d u c t u s laudat n o v o s poetas Graecissantes, qui in clausulis h e x a m e t r o r u m liben*

tissime u t e b a n t u r Graecis nominibus e u p h o n i a e gratia. C f . scholia ad vss. 93. et 94 : » H i versus exempli causa p o n u n t u r . N o n sunt a u t e m Persii, sed p o e t a e nescio cuius Graecissantis, qui cum mare describeret, ita d i x i t : delphin in extremitate v e r s u u m . . . Sic r o b u r Latinae e v i r a v i m u s l i n g u a e intermiscendo Graecas glossulas.«

Vs. 95. est crux o m n i u m i n t e r p r e t u m . N a m q u i d sig*

nificet costam subducere Apennino, n e m o a d h u c p r o b a b i * liter explicare p o t u i t . Sed rectam viam hie q u o q u e mon-- strant n o b i s scholia ad vs. 95 : » O m n i a heroicorum carmina ita fere s u n t c o m p o s i t a , ut p r o x i m u s pes ab u l t i m o dac*

t v l u s sit, exceptis a d m o d u m paucis, q u o s spondiazontas a p p e l l a n t , ut a p u d C o r n e l i u m S e v e r u m : »Pinea f r o n d o s i coma m u r m u r a t Apennini.« Longum Apenninum, n o n q u o d a s u p e r o mari ad i n f e r u m e x t e n d i t u r , sed q u o d duobus spondeis terminetur.« E r g o longus Apenninus h o c loco n o n geographico, sed p r o s o d i c o sensu p o n i t u r : Apennino v o x longa est, quia ex q u a t t u o r longis syllabis constat.

A g i t u r certe de hexametris spondiacis, q u i b u s mollitiem q u a n d a m t r i b u e b a n t a n t i q u i , praesertim poetae neoterici C a t u l l i a n a e aetatis, qui libentissime u t e b a n t u r v e r s i b u s spondiacis ita, ut in fine versus G r a e c u m n o m e n e u p h o n i a e causa p o n e r e n t . H u n c m o r e m irridet inimicus eorum, Cicero, c u m Attico i o c a n s ; ipse enim facit mollem h e x a m e t r u m s p o n d i a c u m in n o m e n G r a e c u m d i s p o n d i a c u m e x e u n t e m e u m q u e ironice c o m m e n d a t poetis n e o t e r i c i s ; cf. Ep. ad.

A t t . V I I . 2, 1 : »ita belle n o b i s

Flavit ab Epiro lenissimus Onchesmites.

26 0

(8)

H u n c O T r o v 5 e i á £ o v T a si cui voles t w v v e u u T e p u u v pro t u o vendito.« D e mollitie talis clausulae h e x a m e t r i m e n t i o n e m iacit etiam Q u i n t i l i a n u s Inst. O r . IX. 4, 65. hunc Persii locum r e s p i c i e n s : »Est in eo q u o q u e n o n n i h i l , q u o d hie singulis v e r b i s bini pedes c o n t i n e n t u r , q u o d etiam in car»

minibus est permolle, nec s o l u m , u b i q u i n a e syllabae n e c t u n t u r , u t in h i s : fortissima Tyndaridarum, sed etiam ubi q u a t e r n a e , cum versus clauditur: Apennino et arma>

mentis et Orione.« Q u a r e r e l i n q u a m u s vestigia e d i t o r u m hue u s q u e o m n i u m , qui v e r s u m 95. ita s c r i p s e r u n t :

Sic costam longo subduximus Apennino

praeter Sic o m n i a reliqua h e x a m e t r i verba poetae c u i d a m Persio a e q u a l i tribuentes, et s c r i b a m u s v e r s u m i t a :

Sic costam l o n g o s u b d u x i m u s Apennino

nil p r a e t e r c l a u s u l a m : Apennino poetae i 11 i irriso relinquen»

tes. A d costam d e i n d e s u b i n t e l l e g a m u s (ex. vs. 93.) d a t i v u m versui et longo Apennino sit n o b i s ablativus instrument, n o n d a t i v u s , ut interpretes h u e u s q u e o m n e s p u t a v e r u n t . Ita s e n s u s evadit a p t i s s i m u s : »Sic costam versui h e x a m e t r o s u b d u x i m u s ( d e m p s i m u s ) n o s , p o e t a e novi, o p e longi Apennini« i. e. in fine versus hanc l o n g a m vocem p o n e n d o : Apennino. N a m q u i d significat h o c loco costam versui subducere? Certe ossa, i. e. d u r i t i e m , s u b d u c e r e versui, quasi exossare, emollire h e x a m e t r u m ; est enim p r o p r i a versui s p o n d i a c o , praesertim q u i in vocem ex d u o b u s s p o n d e i s constantem exit, q u a e d a m mollities, ut s u p r a v i d i m u s . C o n f e r r i potest a p u d P e r s i u m i p s u m Sat. VI. vs.

52., u b i exossatus ager significat a g r u m l a p i d i b u s (tarn, q u a m o s s i b u s ) p u r g a t u m et sic m o l l i t u m .

T o t u s igitur locus Persii (vss. 92 — 95.) agit de clau»

sulis h e x a m e t r o r u m a poetis N e r o n i a n a e aetatis composi»

t o r u m : sed vss. 93. et 94. r e p r e h e n d u n t u r poetae Graecis*

santes, q u i in fine h e x a m e t r i G r a e c a p o n e b a n t n o m i n a e u p h o n i a e causa, vs. a u t e m 95. c a r p u n t u r ii, qui i u s t o saepius u t e b a n t u r mollitiae gratia h e x a m e t r i s spondiacis.

261

(9)

Symbolae exegeticae. 7

VI.

I. 1 2 1 - 1 2 3 . :

H o c ego o p e r t u m .

H o c ridere meum, tam nil, nulla tibi v e n d o Iliade.

Hosius (Berliner Philologische W o c h e n s c h r i f t , a n n . 1903.

p. 1486.) confert P e t r o n . 5 2 . : » m e u m intellegere nulla tibi v e n d o pecunia«.

V I I . II. 2 . :

Q u i t i b i l a b c n t i s apponit C a n d i d u s a n n o s .

In p r a e f a t i o n e critica editionis meae erravi lectionem apponit codici M o n t e p e s s u l a n o 125. t r i b u e n s ; haec est enim lectio codicis M o n t e p e s s u l a n i 212. et Vaticani.

V I I I . II. 44—46.:

Rem struere exoptas caeso b o v e M e r c u r i u m q u e Accersis fibra: „Da fortunate Penatis,

Da pecus et gregibus fetum."

Wageningen in editione sua ( G r o n i n g a e , 1911.) recte a d n o t a t hoc loco Penatis s u b i e c t u m esse verbi fortunare et s u p p l e n d u m o b i e c t u m : me. I. e. da, ut Penates fortunent (felicem r e d d e n t ) me et d o m u m meam.

IX.

II. 55—58. ( d e stultitia e o r u m , qui diis a u r u m in sacrificio placere c r e d u n t ) :

H i n c illud subiit, auro sacras q u o d ovato Perducis facies. „ N a m fratres inter aenos, Somnia pituita qui purgatissima inittunt, Praccipui s u n t o sitque illis aurea barba."

Poeta alludere v i d e t u r ad imperatorem q u o n d a m n o b i s i g n o t u m , qui auro ovato, i e. victoriis parto et in ovationis

262

(10)

p o m p a c i r c u m d u c t o , statuas d e o r u m q u o r u n d a m p e r d u c i iussit.

V. 56. Fratres inter aenos sic explicant s c h o l i a : » A c r o n tradit, q u o d in p o r t i c u q u o n d a m A p o l l i n i s Palatini f u e r i n t q u i n q u a g i n t a D a n a i d u m effigies et contra eas s u b d i v o t o l i d e m equestves filiorum Aegypti. Ex iis autem statuis q u a e d a m d i c e b a n t u r p o s t u l a n t i b u s p e r s o m n u m dare ora=°

cula.« Sed t e s t i m o n i u m scholiorum a r g u m e n t i s gravissimis infirmavit Jahn ( p . 133. ed. m a i . ) : » D a n a i d u m statuae in ilia porticu positae etiam ab aliis c o m m e m o r a n t u r (Pro*

pert. II. 23, 4 ; O v . A . A . I. 73. sq. A m . II. 2, 4. Trist.

III. 1, 60 s q q . ) , u n d e discimus fuisse eas inter c o l u m n a s porticus collocatas u n a q u e cum iis patrem D a n a u m stricto ense. P e r m i r u m vero accidit, q u o d n u n q u a m A e g y p t i a d a r u m mentionem f a c i u n t scriptores, qui D a n a i d e s a d m i r a n t u r , atqui q u i n q u a g i n t a statuae equestres etiam R o m a e res erat a d m i r a t i o n e sane d i g n a . P o r r o cur A e g y p t i filiis statuae equestres p o n e r e n t u r , nulla q u a n t u m v i d e o causa inveniri potest. Q u a r e vereor, ne in hac n a r r a t i o n e error q u i d a m insit et s t a t u a e A e g y p t i a d a r u m n o n n i m i s f i r m o talo con- sistant. V e r u m ut f u e r i n t , hie eos in m e n t e h a b e r e Persius n o n p o t u i t . P r i m u m enim n o n est credibile A e g y p t i filios somnia misisse et t a m q u a m deos f a t i d i c o s venerationem accepisse, turn ex tali q u i n q u a g i n t a s t a t u a r u m serie ad o r d i n a n d a m p o r t i c u m collocatarum, inter se igitur similli»

maruin, u n u m a l t e r u m v e eximie b e n e f i c u m h a b i t u m fuisse et tali prae ceteris b a r b a m pro l u b i t u deaurari licuisse vix mihi p e r s u a d e a m . « A d d e , q u o d fi Iii A e g y p t i erant iuvenes, q u i a s c u l p t o r i b u s n o n f i n g e b a n t u r barbati; n o n poterant igitur b a r b a e earum (cf. vs. 58.) inaurari. E a d e m de causa n o n est de D i o s c u r i s c o g i t a n d u m , qui semper imberbes f i n g e b a n t u r .

M e a sententia vs. 56. fratres aeni significant s t a t u a s aeneas q u o r u m l i b e t d e o r u m , quia dii o m n e s , a S a t u r n o orti, arto c o g n a t i o n i s vinculo erant inter se iuneti et Persius ante o c u l o s h a b u i s s e v i d e t u r Verg. Catal. IV. 5.,, ubi divi divumque sorores significant deos deasque. E r g o , si deae s u n t d e o r u m sorores, p o s s u n t etiam dii o m n e s

263

(11)

Symbolae exegeticae.

fratres appellari. Intellege i g i t u r : »Inter fratres suos aeneos- sínt praecipui illi, q u i « etc.

X.

II. 64—65. ( d e l u x u r i a ) .

Haec sibi c o r r u p t o casiam dissolvit olivo Et C a l a b r u m coxit vitiato murice vellus.

U t Wageningen in e d i t i o n e sua recte monet, n o n murex, sed vellus vitiatur, sicut vs. p r a c e d . n o n casia, sed o l i v u m corrumpitur. Ipse Persius VI. 40. ( d e luxuria) recte d i c i t : »Faenisecae crasso vitiarunt u n g u i n e pultes«, i. e.

n o n u n g u e n vitiatur, sed p u l s vitiatur u n g u i n e . S c r i b e n d u m igitur videtur cum W a g e n i n g e n o v it i at um. C o r r u p t e l a facile explicatur h a p l o g r a p h i a litterae m.

X I . II. 66—67. ( d e avaritia) :

Haec bacam conchae rasissc et stringere venas Ferventis massae c r u d o de pulvere iussit.

Persius ante o c u l o s h a b u i s s e v i d e t u r Catull. 66, 49, 5 0 : » E t qui principio s u b terra quaerere venas Institit ac ferri stringere duritiem.»

X I I . II. 6 8 — 6 9 :

Peccat et haec, peccat, vitio tarnen u t i t u r . At vos Dicite, pontifices, in sancto q u i d facit a u r u m ?

In editione mea ad peccat et haec a d n o t a v i : » H o c loco pulpa ( s u p p l e n d a ex vs. 63.) est s u b i e c t u m , haec a u t e m obiectum sententiae.« Rectius Wageningen in e d i t i o n e sua ( G r o n i n g a e , 1911. II. p. 39.) ad et haec:

» p u l p a q u o q u e , h. e. c o r p u s peccat l u x u r i a e se d e d e n s , at magis peccat animus, q u i mores s u o s diis attribuit.«

Haec ( = p u l p a ) est igitur s u b i e c t u m sententiae.

264

(12)

X I I I .

I I I . 71—72. ( d e officiis h o m i n u m ) ;

q u e m te deus esse Iussit et h u m a n a qua parte locatus es in re.

I. e. q u o loco, t a m q u a m miles in statione, p o s i t u s es a d e o in republica h u m a n a . Locis parallelis in e d i t i o n e mea allatis a d d e D e m o s t h . O l y n t h . 3, 3 6 : Trapaxuupeiv . . . Tfj<; T ü S e t u q Ttiq aperng et H ö r . Epist. I. 16, 17: »locum v i r t u t i s deseruit«.

X I V .

III. 8 3 - 8 4 . ( d e a b s u r d i s p h i l o s o p h o r u m d o g m a t i b u s ) : Aegroti veterís m e d i t a n t e s s o m n i a : gigni

D e n i h i l o n i h i l u m , ir, n i h i l u m nil posse reverti.

I n t e l l e g e : s o m n i a veteris c u i u s d a m philosophi insa-- nientis; n a m d o g m a t a p h i l o s o p h o r u m i n t e r d u m a b s u r d a s u n t , sicut somnia a e g r o t o r u m d e l i r a n t i u m . Cf. Varr. Sat.

M e n i p . fr. 122. ( e d . B u e c h e l e r ) : » P o s t r e m o nemo aegrotus q u i c q u a m somniat tarn i n f a n d u m , q u o d non aliquis dicat p h i l o s o p h u s « et L a c t a n t . D i e ira dei 10, 3 : » Q u i (sc.

L e u c i p p u s ) ea l o q u e r e l u r , q u a e nec aeger q u i s q u a m delirare nec d o r m i e n s posset somniare«.

X V . IV. 5 :

. . . d i c e n d a tacendave Calles.

Locis parallelis in editione mea allatis Hosius (Berl.

Phil. W o c h e n s c h r i f t ann. 1903. p. 1486.) a d d i t E n n . f r a g m . 194, 10: » P r u d e n t e r qui dicta loquive tacereve possit.'<

X V I . IV. 1 0 - 1 1 :

. . . rectum discernis, u b i inter C u r v a subit, vel cum fallit pede regula varo.

Persius ante o c u l o s habuisse videtur Lucret. IV.

496—497 : »si prava est regula p r i m a N o r m a q u e si fallax rectis r e g i o n i b u s exit«.

269

(13)

S y m b o l a e exegeticae. 11

X V I I .

V. 1—7. agitur d e poetis tragicis et epicis c e n t u m

•ora et centum linguas sibi p o s c e n t i b u s :

Vatibus hie mos est, centum sibi poscere voces, C e n t u m ora et linguas optare in carmina centum, Fabula seu maesto ponatur h i a n d a tragoedo, Vulnera seu Parthi ducentis ab inguine ferrum.

» Q u o r s u m haec ? A u t q u a n t a s robusti carminis o f f a s Ingeris, ut par sit c e n t e n o gutture niti ?«

Vs. 3. fabula ponatur e x p l i c a n d u m ex I. 70 : pone re lucum ; nam ponere p r o p r i e dicitur de artificibus s t a t u a s aut picturas f a c i e n t i b u s (cf. O v . M e t . V I I I . 159—160. d e D a e d a l o : »fabrae c e l e b e r r i m u s artis Ponit o p u s « ) ; sed transfertur etiam ad p o e t a s carmina c o m p o n e n t e s . E r g o fabulam ponere hoc loco significat tragoediam fingere.

A d vs. 4 locis parallelis in editione mea allatis a d d e O v . M e t . V. 132—133 : . » H u i u s in o b l i q u o missum stetit inguine ferrum ; Letifer ille locus.«

Vs. 7. ingeris explicari nequit. Scribendum v i d e t u r eg er is ( a b egerendo), i. e. evomis. C f . O v . M e t . V I . 664. ( d e Tereo, qui filium s u u m inscius comedit, cibos n e f a n d o s evomere c o n a n t e ) : »Egerere inde dapes immer«

s a q u e viscera gestit«. Similiter dicit Martial. X I . 90, 6.

d e tragicis g r a n d i l o q u i s , fortasse h u n c ipsum Persii l o c u m respiciens: » A e r i u s et q u i d q u i d P a c u v i u s q u e vomunt.«

C f . H o r . A P. 4 5 7 : » d u m sublimis versus ructatur*.

X V I I I . V. 1 2 7 - 1 2 8 :

. . . servitium acre Te nihil impellit.

Locis parallelis in editione mea allatis a d d e Lucret.

V . 8 7 . : »Et d o m i n o s acris adsciscunt«.

X I X . V. 134—137. ( d e mercatore) :

. . . En, saperdam a d v e h e Ponto, Castoreum, stuppas, h e b e n u m , tus, lubrica Coa ; Tolle recens p r i m u s piper ex sitiente camelo.

Verte a l i q u i d : iura.

266

(14)

A d verte a d n o t a t scholiasta: » N e g o t i a r e et speciem p r o specie c o m m u t a . « Cf. P o r p h y r , ad H ö r . Epist. I. 20. 1 :

» V e r t u m n u s d e u s est praeses vertendarum rerum, hoc est e m e n d a r u m et v e n d e n d a r u m . «

X X V. 1 4 7 - 1 4 8 :

. . . V e i e n t a n u m q u e r u b e l l u m Exhalet vapida laesum pice sessilis ó b b a ?

Locis parallelis in e d i t i o n e mea allatis a d d e Pseudo»

verg. C o p . vs. 11 : » v a p p a c a d o n u p e r d e f u s a picato«.

X X I . V. 180:

Herodis venere dies . . .

L o c u m ita i n t e r p r e t a t u s sum in e d i t i o n e m e a : »dies festi I u d a e o r u m , i. e. s a b b a t a . H e r ó d e s M a g n u s , Iudaeae rex, A u g u s t i amicitia h o n o r a t u s , erat R o m a n i s notissimus • hoc loco p o n i t u r p r o p o p u l o suo«. C f . I u v e n a l . 6, 159.

(de I u d a e a ) : » O b s e r v a n t u b i festa m e r o p e d e sabbata reges.«

X X I I .

V. 189—191. (de centurione i n e r u d i t o p h i l o s o p h o s c o n t e m n e n t e ) ;

Dixeris haec inter varicosos centuriones, C o n t i n u o crassum ridet P u l f e n n i u s i n g e n s Et c e n t u m Graecos curto centusse licetur.

Vs. 191. curto centusse, i. e. c e n t u m assibus n o n integris et p r o b i s , sed l o n g o usu detritis. C o n t r a r i u m est III. 69. asper summus, i. e. pecunia nova et p r o b a , n o n d u m trita, i u s t u m p o n d u s habens. Persius ante o c u l o s habuisse videtur Varr. Sat. M e n i p . fr. 404 (ed. B u e c h e l e r ) : »Si q u a n t u m o p e r a e sumpsisti, ut t u u s pistor b o n u m faceret panem, eius d u o d e c i m a l ! ! philosophiae dedisses, ipse b o n u s iam p r i d e m esses factus. N u n c ilium q u i n o r u n t , v o l u n t emere m i l i b u s centum, te q u i novit, n e m o centussis.«

267

(15)

Symbolae exegeticae. 13

X X I I I .

VI. 3—4. ita a l l o q u i t u r C a e s i u m Bassum, lyricum p o e t a m :

Mire opitex numeris veterum primordia vocum A t q u e marem strepitum fidis intendisse Latinae.

I. e. qui numeris (i. e. ad n u m e r o s , s e c u n d u m nume*

r o s ) veterum lyricorum Graecorum artificiose scis i n t e n d e r e

<hordas et marem strepitum lyrae Latinae. Primordia vocum, i. e. origines v o c u m ( u n d e voces o r i u n t u r ) , sunt chordae;

abstracte d i c t u m ad e x e m p l u m Vergilii, q u i A e n . VI. 646.

septem c h o r d a s lyrae appellat sepiem discrimina vocum.

Veteres a p p e l l a b a n t u r a Graecis recentioris aetatis et a Romanis scriptores Graeci classici i n d e ab I l o m e r i t e m p o r i b u s u s q u e ad A l e x a n d r u m M a g n u m . H i s a d n u - m e r a n d i sunt lyrici a n t i q u i septimo et sexto a. C h r . n.

saeculo florentes, q u o s H o r a t i u s et C a e s i u s Bassus imi*

t a b a n t u r . Cf. H o r . Sat. II. 6, 61: » v e t e r u m libris.« Numeris veterum . . . fidis Latinae, eadem antithesis, q u a e a p u d H o r . III. 30, 13—14: »Aeolium carmen ad Italos d e d u x i s s e m o d o s . «

Numeris . . . primordia vocum . . . intendisse, ex Verg.

A e n . VI. 6 4 6 : » O b l o q u i t u r numeris septem discrimina vocum« et A e n . V I I . 7 7 6 : » n u m e r o s i n t e n d e r e nervis«.

Strepitum . . . fidis, ex H o r . C a r m . IV. 3, 17—18:

» O testudinis aureae D u l c e m q u a e strepitum, Pieri, temperas.«

X X I V . VI. 2 4 :

N e c tenuis sollers turdarum nosse salivas.

Turda p r o : t u r d u s femina, insolenter. H a n c vocem Persius a V a r r o n e m u t u a s s e v i d e t u r ; cf. Varr. Sat. M e n i p . fragm. 446. (ed. Buecheler) a p u d N o n . C o m p , doctr. p.

2 2 9 : »turdi generis feminini. V a r r o Quinquatribus: turdae«.

X X V . VI. 6 9 - 7 0 :

. . . mihi festa luce c o q u a t u r Urtica et fissa f u m o s u m sinciput aure.

268

(16)

Intellege sinciput porci f u m o siccatum. In e d i t i o n e mea a d n o t a v i : »Solent in H u n g a r i a subulci aures s u u m fissuris sibi propriis notare, ut suam q u i s q u e suem etiam in alieno grege a g n o s c a t . I d e m fecisse v i d e n t u r a n t i q u i . « Hosius (Berl. Phil. W o c h e n s c h r i f t , a n n . 1903. p. 1486.) c o n t r a : »fissa aure ist, trotz heutiger ungarischer Sitte schwerlich das z u m Kennzeichnen des E i g e n t u m s ge»

schlitzte O h r , s o n d e r n das Loch im Ohr, an dem der Schweinskopf im Rauch hing«. C o n f e r r i potest P s e u d o v e r g . M o r e t . 58—59: » T r a i e c t u s m e d i u m sparto sed caseus o r b e m . . . p e n d e b a t . «

X X V I . V I . 7 1 - 7 3 :

U t t u u s iste n e p o s olim satur anseris extis, C u m m o r o s a v a g o singultiet i n g u i n e vena, Patriciae immeiat vulvae ?

Immeiat d e .coitu. Locis parallelis in editione mea allatis a d d e C a t u l l . 67, 29—30. ( d e patre u x o r e m filii c o n s t r u p r a n t e ) : » E g r e g i u m narras mira pietate p a r e n t e mv Q u i ipse sui gnati minxerit in g r e m i u m « .

269

(17)
(18)
(19)
(20)

Hivatkozások

KAPCSOLÓDÓ DOKUMENTUMOK

Society of Catholic Mission Sisters of Saint Francis Xavier /е/ = Sorores Missionariae Sancti Francisci Xaverii /1/. Slovenské Cirkevné

Ea autem particula, qme ad Pasiphaön per- tinet, ubi Vergilius fabulam non summatim, ut alibi, attingit, sed copiosius exponit (vss. 45—60.), pathetico dicendi genere

Ubi q u eritur: an Illésházy ad sententiam iam formatam et decretum publicum non solum bona sed etiam vitam amittat, domini consiliarii aliud dicere non possunt,

Rövidítések PIB = szén-11-izotópos Pittsburgh compound B; αSyn = alpha-synuclein alfa-szinuklein; Aβ = béta-amyloid; 5-HIAA = 5-hydroxyindole acetic acid 5-hidroxi-indolecetsav; AD

Igen, Saáry Péter kint volt a fronton, sok mindenre ráeszmélt, de Istenem, még mindig csak tizenkilenc évest.. Ha nincs háború, iákkor most nem az arany csillag

Quae tamen ultima regis Mathiae gesta propterea mihi facile fuisse suadeo, quia pacato undequaque regno, rebus ad quietem deductis ipse gloriosus rex, dum ad decorandum

így lesz a sárvarjúból sárkány, mások anélkül hogy egyáltalán ismernék ezt a teremtményt disszertációt írnak mondjuk a sárvarjú mint haszonállat címmel,

Quod ubi uberius , quam adhuc factum est, osten sum fuerit^ opus ipsum gnomone explorabimus: nort quidem quo ad singula ejus fundamenta , ea nihilo minus, quibus labefadatis